Preporučujemo aplikaciju za Vaš telefon!     Android iOS

Pretraga vesti



Depeše o Velju i Ceci stizale u Vašington

post-title


Džulijen Asanž je na „Vikiliks” postavio 48 dokumenata u kojima se pominje Čačak, počev od Velimira Ilića do zahteva Hilari Klinton da budu proverena trojica čačanskih policajaca

[caption id="attachment_69143" align="aligncenter" width="672"] Velimir Ilić (Foto Ž. Jovanović) / Svetlana Ražnatović (Fo­to Tanjug/T. Valič)[/caption]

Američka ambasada u Beogradu javila je vladinim službama u Vašington da je kandidat Nove Srbije za predsednika republike Velimir Ilić predizbornu kampanju počeo u manastiru Mileševi, gde ga je blagosiljao episkop Filaret, te da će 13. januara biti domaćin na proslavi pravoslavne Nove godine u rodnom Čačku, sa nastupom popularne turbo-folk pevačice Cece („Orthodox New Year celebration with a performance by popular turbo folk singer Ceca”).

Depeša sa potpisom „Braš” (Dženifer, jedno vreme otpravnik poslova u ambasadi SAD) poslata je pre tačno 10 godina (11. januara 2008) putem SIPDIS-a, što je akronim za dokumenta distribuisana preko SIPRNeta, tajnog protokola na internetu.

To je deo samo jednog od ukupno 48 spisa na „Vikiliksu” u kojima se pominje Čačak.

Taj čačanski deo internet stranice australijskog novinara Džulijena Asanža, koji je na mrežu okačio tajnu američku prepisku s početka ovog veka, sadrži, najpre, deset izveštaja koje su iz Beograda u Vašington upućivali ambasadori Majkl Polt, Kameron Manter i Brašova. I tu ima od svega pomalo, a najviše politike.

Tako, recimo, Manter 30. aprila 2009. piše u svoj glavni grad da je u Čačku odbor DS-a ponudio vladajućoj Novoj Srbiji da uđe u koaliciju, umesto odbornika SRS-a i DSS-a. A Polt 28. novembra 2006. javlja, ocenjujući da je DSS „dubinski vodovod srpskog populizma”:

„Velimir Ilić, sadašnji ministar za kapitalne investicije i šef NS-a, ličnost je koja obezbeđuje vezu između Beograda i Koštunice sa predsednicima opština na lokalnom nivou (Ilić je bivši gradonačelnik Čačka). Protiv Ilića su bili upereni navodi o korupciji, a takođe je bio uključen u javne napade i epizode oštrog verbalnog zlostavljanja sa novinarima i drugim ličnostima. Ilić i NS – njihova uloga bila je ključna za obezbeđenje podrške Čačku i centralnoj Srbiji koja je u velikoj meri napredovala – neki bi rekli nesrazmerno – zahvaljujući državnim infrastrukturnim projektima. Mnogi od ovih lidera, uključujući Ilića i Dragana Markovića Palmu su nacionalistički i/ili korumpirani i dele poziv DSS-a na patriotizam i viktimizaciju. DS je saopštio da će povezanost Koštunice sa Palmom biti veći gubitak za DSS, tvrdeći da će time odbiti urbane članove DSS-a.”

Istim diplomatskim kanalima javljeno je da je u Čačku proglašena epidemija gripa H1-N1 (novembar 2009), i da je slovenačka kompanija uložila 27,6 miliona dolara u podizanje „Merkatora” u Čačku (februar 2006).

Dženifer Braš u jednoj depeši daje životopis Velimira Ilića („Rođen u Čačku 1951, počeo karijeru u građevinarstvu a zatim osnovano sopstvenu kompaniju, 1990. pridružio se Vuku Draškoviću i SPO-u, a kad je otuda izbačen 1998. osnovao Novu Srbiju”). A Polt, takođe baveći se Ilićem, poručuje svojima, pored ostalog, da ovaj čačanski političar „ne govori engleski”.

Takođe Majkl Polt (12. jula 2007) šalje u Vašington opširan izveštaj o problemima američkih kompanija i državljana sa investicijama, restitucijom i eksproprijacijom u Srbiji. Naveden je tačno 31 slučaj, uz napomenu da je svaki od njih nastao pre nego što su ti ljudi kao podnosioci zahteva, većinom Srbi, dobili državljanstvo SAD. Jedan od slučajeva, pomenutih u telegramu, jeste i zahtev braće iz Čikaga, dr Slobodana i dr Dušana Vučićevića, da im bude vraćena očevina, nepropisno eksproprisana knjižara u Čačku, što se 2016. i obistinilo.

Na „Vikiliksu” su objavljene i tri diplomatske poruke koje su iz Vašingtona, sa potpisom državnog sekretara Hilari Klinton, poslate ambasadi u Beogradu sa nalogom da se provere trojica policajaca iz Čačka. Reč je o Jablanu Petroviću, Vladanu Stevanoviću i Aleksandru Vasilijeviću, koji su u različitim prilikama bili pozvani na neke kurseve i simpozijume, prva dvojica u Vrnjačku Banju, treći u Garmiš (Nemačka). Traži se utvrđivanje da li su oni ranije „kršili ljudska prava” (najčešće uobičajena fraza za političku diskriminaciju) kako bi bili udaljeni iz tih radionica, koje je finansirala američka vlada. Na „Vikiliksu” nema tragova šta je iz ambasade odgovoreno Klintonovoj.

Ali ima još tridesetak dokumenata o Čačku, koje je ta internet adresa počela da objavljuje februara 2012. kao obaveštajna dokumenta „Stratfora”, u posebnom odeljku.

U zaglavlju stoji:

„’Vikiliks’ kroz ’Global Intelligence Files’ objavljuje preko pet miliona mejlova iz štaba kompanije globalnih obaveštajaca ’Stratfor’ u Teksasu. Potiču od jula 2004. do kraja decembra 2011. Oni otkrivaju unutrašnje funkcionisanje kompanija koje obaveštajac obrađuje, ali pružaju poverljive obaveštajne podatke za velike korporacije, kao što su ’Bopal Hemikal’, ’Lokid Martin’, ’Nortrop Graman’, ’Rajteon’ i vladine agencije, uključujući i US Departman za unutrašnju bezbednost, US mornaricu i američku vojnu obaveštajnu agenciju.

Elektronska pošta pokazuje ’Stratforovu’ mrežu doušnika, strukturu njihovog plaćanja, tehnike davanja novca i psihološke metode.”

U tim spisima uglavnom se koriste novinarski tekstovi o Čačku, preuzeti iz raznih izvora od strane špijuna tezgaroša, koji su ih izdvojili i poslali u Teksas. Neki od tih napisa treća su ruka: „Sinhua” uzme vest RTS-a iz Mrčajevaca, to preuzme Bi-Bi-Si i na kraju završi u kaubojskom računaru. I među tim javkama ima svega i svačega. Od protesta Čačana zbog pogibije bicikliste na neobeleženom pružnom prelazu, preko upozorenja šefa saobraćajne policije Dragoslava Krdžića da se vozi oprezno kroz Ovčarsko-kablarsku klisuru, do velikog priloga Radio Beograda iz juna 2010. o tome kako su i zbog čega monasi Crne Reke napustili manastir i počeli da se kuće na Jelici kod Čačka. Tu emisiju preuzeo je, prekucao i preveo Bi-Bi-Si, stavio oznaku „Copyright British Broadcasting Corporation 2010” i sad je eno u arhivi „Stratfora”. Politika, Gvozden Otašević



Komentari
Vest nema komentara.
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!

Ostavite komentar