Sve češće, neučeni majstori ili rodbina pokojnika iz najbolje želje pokušaju da poprave polomljeni nadgrobnik ili ga oboje, ali masnom farbom, i time učine više štete nego koristi, kaže Ivana Ćirjaković, kaže etnolog Narodnog muzeja u Čačku :

Spomenik na seoskom groblju u Negrišorima u Dragačevu (foto I. Ćirjaković)

Etnolozi Narodnog muzeja u Čačku započeli su 2016. terenska istraživanja i popis starih grobalja i spomenika u ovom delu Srbije. Saradničku ruku pružio im je profesor Fakulteta tehničkih nauka u ovom gradu, arhitekta dr Miloš Radovanović, kako bi se od zaborava i nestanka sačuvalo porodično i kulturno nasleđe.

– Ma kako da ih narod naziva, kamen, beleg ili spomen, nadgrobnici su dragocen čuvar prošlosti. Najstariji, uglavnom iz sredine 19. stoleća, jesu pločasti i krstasti, tesani od studeničkog mermera i krupnozrnastog kamena, sa plitko urezanim ili reljefno izvedenim likom počivšeg. A najnoviji, od druge polovine prošlog veka, izrađeni su mahom od crnog i tamnosivog mermera, kao ploča, cvet ili odlomljeno krilo ako je počast mladencu, sa tekstom na licu i naličju i slikom na porcelanu – kaže za „Politiku” Ivana Ćirjaković, etnolog u čačanskom muzeju.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here