"Prošlo je više od dve godine od kada nas je Miloš napustio. I posle toliko vremena, tuga se nije nimalo umanjila, samo sam nekako naučio da živim sa tom bolnom činjenicom", kazao je za portal Nova.rs Čačanin Filip Bjelić, najbolji drug i cimer Miloša Mileusnića, studenta koji je zverski ubijen 27. januara 2019. godine u Ulici Dimitrija Tucovića na Zvezdari, kada ga je u blizini zgrade u kojoj je stanovao presreo Neđeljko Đurović iz Požarevca i iz čista mira izbo nožem.
„Miloš mi neizmerno nedostaje u ovim vremenima. Kada god je bilo teško, on je bio tu uz mene, da me podrži, ohrabri. Bilo je dovoljno čak i da samo „ispali“ neku svoju foru, koja bi me uvek trgla i oraspoložila. Ne prođe dan da ne pomislim na njega i na mnoge srećne i lepe momente koje smo provodili i često se zapitam da li je moglo drugačije… Onda se trgnem i kažem sebi, idemo dalje, on nikako ne bi voleo da vidi da sam tužan, ni ja ni njegovi najmiliji… I tako iz dana u dan preispitivanje, sećanje….jer na žalost to je jedino što nam je ostalo. I samo to njega može da učini besmrtnim“, ispričao je Filip.
Pored toga što je izgubio najboljeg prijatelja muči ga i to što se agonija sa suđenjem nikako ne završava.
„Od samog početka, uz podršku Miloševe porodice i mnogih prijatelja, pokrenuo sam inicijativu kako online tako i uživo peticije sa ciljem da Milošev ubica i njemu slični dobiju maksimalnu kaznu. To je istovremeno bio i neki apel na sudstvo kako bi se pooštrile kazne za hladnokrvne ubice. Cilj je bio i da se kompletna javnost osvesti i shvati u kakvom okruženju živimo i kakvi ljudi slobodno šetaju ulicama – jer žrtve može postati svako od nas“, ocenio je Bjelić.
On je podsetio da su peticije održavane u mnogim gradovima širom Srbije, počev od Beograda, preko njihovog rodnog Čačka, Novog Sada, Kragujevca, Kraljeva, Požege, Sombora i na kraju Požarevca, rodnog grada ubice.
„Dok smo skupljali potpise u Požarevcu, što je uredno bilo prijavljeno policiji, pojavio se otac Neđeljka Đurovića. Prolazio je pored nas na nekoliko metara, vređao i psovao nas onako kroz zube, mahao prstom…Nije prezao ni od policije koja je uredno bila s nama sve vreme“ ispričao nam je Bjelić i dodao:
Bjelić se takođe prisetio da su svi koji su prilazili da potpišu peticiju govorili sve najgore o toj porodici, tvrdeći da je Neđeljko nosio pištolj sa sobom , a da mu je otac osvedočeni moćnik i nasilnik.
Nakon toga su počela suđenja i nove provokacije, ovog puta, prema njegovim rečima, od strane njegove bivše supruge koja je dala sebi za pravo da Miloševom ocu kaže “ Kako te nije sramota “ što je šokiralo sve prisutne, a onda su i Miloševi drugovi shvatili zašto je ubica takav kakav je.
„Mogao bih o tome satima da pričam, to mi je na srcu i duši, ali eto, rekao sam suštinu. Nadamo se brzom okončanju suđenja kao i to da će ubica dobiti 40 godina zatvora“, zaključio je svoju tužnu ispovest ovaj mladi Čačanin.
Komentari
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!
Ostavite komentar