U selu Viljuša nedaleko od Čačka neobična vulkanizerska radnja Dejana Lukića u kojoj osim njega rade i njegove ćerke. Šoferi se iznenade kad umesto majstora ugledaju Marinu, Marijanu i Milenu.
U jednom selu na brdovitom Balkanu bile tri sestre. I sve tri su bile vulkanizerke.
Ovaj početak bio bi previše za jednu "novokomponovanu" bajku, ali ne i za jednu istinitu priču, koja svakoga dana "živi" u čačanskom selu Viljuša. Jer, Marina (22), Marijana (20) i Milena (18) Lukić već godinama unazad rade u vulkanizerskoj radnji svoga oca Dejana.
Vozačima u nevolji, na takozvanom starom putu između Čačka i Kraljeva, svakodnevno u pomoć priskaču ove tri vredne devojke. Iznenade se šoferi kada umesto od ulja masnog i zamazanog vulkanizera ugledaju lepe devojke, sređene, sa sve savršeno izlakiranim noktima.
Marijana ima najduži staž u radionici, jer je od početka otvaranja radnje kraj svog oca. Savladala je sve poslove - krpljenje, montiranje, pa čak i balansiranje guma. Sestre joj pomažu, znaju i one sve poslove, mada je ona vodeći majstor. Ne libe se pajsera, macole, vazdušnog čekića, dizalice...
- Od kad je otac otvorio radnju, ja sam tu uz njega. Ništa mi ne pada teško, jer volim ono što radim. Nema odustajanja, i kad je hladno i veliki minus, isto radimo. Tad ponekad stavim rukavice, a ostalo je sve isto. Lako smo naučile sve, od skidanja do balansiranja guma - rekla nam je Marijana.
Najstarija Marina studira, pa kada vikendom dođe u Viljušu, ona se priključi sestrama i ocu u poslu. Zaradi za džeparac na fakultetu, dok su Marijana i Milena sebi od posla platile polaganje vožnje, kupuju sebi garderobu, imaju dovoljno za izlaske...
- Nekad smo znale i u 10 sati uveče da skidamo velike kamionske gume, kad otac nije tu. Vulkanizerski zanat jeste muški posao, ali i mi se dobro snalazimo u njemu - kaže Milena.
Sestre Lukić u radionici
Dejan Lukić, glava je porodice i pokretač posla. Vulkanizer je postao posle dugog vozačkog staža, a kada je otvorio radnju nije ni slutio da će i ćerke krenuti njegovim stopama.
- One su mi i leva i desna ruka. Kad nisam tu, mogu da se oslonim na njih, jer znam da će posao biti odrađen kako treba. Polako su ulazile u posao, učile i sve su savladale. I kamionski i traktorski i putnički program. Za njih nema nepoznanica. Tu su i kad je najveća vrućina, ali i najveći minus - priča Dejan.
Mušterije su u početku bile u šoku kad ih umesto muškog vulkanizera, dočekaju sestre Lukić. Bilo je i malo skeptičnih, ali su brzo uvideli da nemaju razloga za brigu.
SVI IH HVALE
Poznanici i komšije Lukića imaju samo reči hvale za tri sestre. Kažu da ovako vrednih devojaka nema u pet okolnih srezova. Dodaju i da, pored škole i vulkanizerskog posla, znaju i oko stoke, da urede dvorište, da spreme ručak i kuću pospreme...
Komentari
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!
Ostavite komentar