Preporučujemo aplikaciju za Vaš telefon!     Android iOS

Pretraga vesti



Čačanski košarkaški stručnjak Darko Rajaković: Izgubili smo bitku ako ne postanemo bolji

post-title


Asistent u stručnom štabu Finiks iz Arizone, Čačanin Darko Rajaković, podseća na širinu krize koja je pogodila svet.

Između ostalih krivi su i novinari. Svakodnevno „podržavamo” takmičenja u potrazi za načinom kako da nastave sezonu i izvuku što više, bogate klubove u grčevitoj borbi za smanjivanje gubitaka (kao da, u Evropi, inače posluju u plusu) tako što će pre svega ućariti koju platu od igrača, na kraju i asocijacije košarkaša koje se bore za svoja prava. Sve je ovo potpuno legitimno, a bilo bi i normalno, da naspram ostajanja bez miliona i miliona dolara (ili evra) ne stoje milioni i milioni onih koji su ostali bez - načina da prežive. Zato je mnogima od nas potrebna kofa hladne vode kakva je stigla iz, apsurd, vrele Arizone, kada u potrazi za košarkaškom pričom sa Darkom Rajakovićem, asistentom u stručnom štabu Finiksa, dobijemo neke druge brojke. Naprimer, na temu nastavka NBA sezone. - Najbitnije je pokazati empatiju. Da, košarka je bitna, ali istovremeno i sporedna. Ipak se ovde radi o ljudskim životima, višim ciljevima. More ljudi dobilo je otkaze, ostali su bez posla i sredstava za život. Ovo je mnogo širi problem. Američka ekonomija je bila u dobrom položaju, stopa nezaposlenosti najmanja u istoriji SAD, ali je od trenutka kada je sve počelo preko 10 miliona ljudi ostalo bez posla! Pa samo konobara više nema, nema potreba za njima. Kažu da jedna trećina od ukupnog stanovništva koje iznajmljuje domove, uopšte nije platila rentu. Jedno povlači drugo… - opisuje Rajaković stanje koje nije “ekskluzivno” za Ameriku, već je prisutno u svakoj zemlji sveta. Utoliko je problem i veći. Španija, zemlja koja je Rajakovića lansirala put NBA, trpi žestok udar KOVID-19. Na pomen države u kojoj je tri godine radio kao prvi trener Toreledonesa, nedaleko od Madrida, 41-godišnji Čačanin je uzdahnuo: - U kontaktu sam sa ljudima tamo. Nekoliko prijatelja, je nažalost, obolelo od koronavirusa i bore se za život. Mnogo je teško u Španiji. Kuma živi u Barseloni, stalno se čujemo, kao i sa Abrinesom i Rubiom. Velika podrška za sve njih - zastao je Rajaković na kratko pa prepoznatljivo tiho i neprepoznatljivo strogo poručio: - Izaći ćemo svi iz ovoga kao, nadam se, bolji ljudi, bolji supruzi, očevi, sinovi, braća… Prijatelji. Ako sada ne izvučemo pouke, ako je ideja samo da se vratimo na pređašnje stanje, onda smo izgubili bitku. Moramo da se presaberemo i pogledamo u sebe. Iako je mislima u Španiji i Srbiji, košarkaški deo glave svakodnevno mora da koristi i za posao kojeg, za radoholičare kakav je Rajaković, uvek ima: - Nama je zabranjen odlazak na posao, ali radimo od kuće. Tokom sezone nema vremena za posebne projekte, tokom leta je akcenat na draftu i indivdualnom radu. Ovo je vakuum, posebno za nas koji smo samo godinu proveli ovde. U svakodnevnom smo kontaktu sa igračima, svi osim Rikija Rubija su ostali u Finiksu. Barem je prelepo vreme, svi imaju kuće i mogu u dvorišta. Odlazak iskusnog španskog asa kući je retkost u NBA svetu. - Rubio je dan-dva pre zatvaranja granica iskoristio priliku da se vrati u Barselonu. Nas dvojica smo pričali i složili se da je to najbolje rešenje jer ima svoj košarkaški teren, teretanu, moći će više da radi i bude sa suprugom i sinom. U početku se nije znalo koliko će trajati, šta se dešava. Odmah smo rekli igračima da ne dolaze, da ostanu kod kuće, ali smo im posle sedam dana dali slobodu da biraju. Kada je sve krenulo, košarka mu uopšte nije bila u glavi, ističe Rajaković. Razmišljao je samo kako da snadbe neophodnim stvarima svestan da će karantin potrajati. - Ceo dan sam sa porodicom, ne izlazimo nigde, sa dvogodišnjim sinom prošetamo oko zgrade, ali vodimo računa. Generalno, retko se ljudi vide na ulicama. Poštuju se uputstva lokalne vlade Arizone. Ali, kako vreme odmiče, sve više sam u košarci, želim da dovršim neke ideje koje su mi interesantne. Uvek kada završim sezonu nastavim da gledam košarku. Učim od kolega. Sada smo zajedno na “Zoom” vezi, pratim klinike, uživo predavanja. Recimo, Džef Van Gandi je imao fantastično predavanje pre nekoliko dana, moj bišvi šef u Oklahomi Bili Donovan takođe. Pokrenuo sam projekat za naše igrače individualno, postavljamo bazu podataka, pripreme za draft su u toku… Interesantno je. Trudim se da sve završim do 3-4 popodne, da bih posle mogao da budem fokusiram na porodicu. Jednog dana će se sve ovo juče zvati, a mi ćemo ga se sećati. Zato je važno da se potrudimo da izvučemo pozitivno i postanemo bolji ljudi. Koronavirus je prekinuo prvu sezonu Rajakovića u ulozi asistenta Montija Vilijamsa u Finiksu. Napustio je Oklahomu Siti praktično posle sedam godina. Radio je “u senci” šestorice srpskih NBA igrača. - Bogu hvala da je tako, samo da bude još igrača iz Srbije u NBA. Sigurno da ih ima još sa kvalitetom - rekao je Darko pa nastavio o sezoni u Arizoni. - Išlo je po planu, kako smo želeli što se tiče rezultata. Stvorena je odlična baza za budućnost, veliki iskorak. Uspostavljena je disciplina, kultura, ipak smo imali i drugačiji tim i svlačionicu. To su predivni momci i veliki radnici, što nam je dosta olakšalo posao. Mnogo toga pozitivnog se dešava oko Sansa. U toku je velika rekonstrukcija naše arene u koju će biti uloženo 250 miliona dolara, biće biser lige. Gradimo i novi trenažni centar koji bi trebalo da bude gotov do avgusta i biće sigurno najbolji u NBA, koštaće 50 miliona dolara! Rajaković je čuo uzdah sa druge strane žice pa dodao: - Da, da. Imaćemo fantastične uslove, a sve se poklapa sa podizanjem Finiksa iz pepela. Ponovo se geo grad diže, mnogo je veća podrška navijača, ljudi se vraćaju u halu. Sve se dešavalo uz ogromne probleme, povrede, suspenzije, ali neko bi drugi iskoristio priliku. Igrači su mnogo napredovali. Trener Monti Vilijams radi neviđeno dobar posao. Nastavak ove priče biće… Pa, to baš niko ne zna. - Bolje ste vi obavešteni nego ja. Čuo sam da će početkom maja biti odluka. Ne zna se kada će draft, kada će slobodni agenti… Razumljivo je da klubovi žele da sezona ima kraj u nekoj formi, ali sada se ništa ne zna. Dočekati na nuli Pitanje koliko bi igračima bilo neophodno vremena da se spreme za eventualni nastavak (finiš) sezone je jedno od najkompleksnijih u svetu košarke u ovom trenutku. - Čujem se i sa igračima koje poznajem u drugim timovima. Svi kao kod kuće rade, teretana, koš u dvorištu… Ali, situacija je takva da kada se sve bude vraćalo u normalan ritam, biće sigurno potrebno vremena da se dođe u fizičku kondiciju, da ne pričamo o utakmicama. Svi momci vode računa o ishrani, naš tim obezbeđuje isporuku zdrave hrane. Gledamo da, kada dođe momenat za košarku, to ne dočekamo baš iz minusa, već od nule.


Komentari
Vest nema komentara.
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!

Ostavite komentar