U velikom intervju za Mozzart sport, bivši košarkaš Borca, Brajs Džons se dotakao i perioda koji proveo u Čačku i saradnje sa Markom Marinovićem.
U Borcu je imao priliku da sarađuje sa Markom Marinovićem, koji je u trenutku Džonsovog dolaska počinjao trenersku karijeru.
"Sjajan je trener. Kada sam došao dao mi je samopouzdanje, često verovao u mene više od mene samog i večno ću mu biti zahvalan zbog toga. Dve godine, dva različita nivoa - bilo je to sjajno iskustvo".
Kakav je trener popularni “Malina”?
"On je takmičar. Odrubiće ti glavu ako treba da bi pobedio. Pobeđivanje mu je najvažnije, to ga ispunjava. To sam shvatio kada smo igrali jedan protiv drugog. Radio je sa nama pet na pet i znao je da me dobije, da me izludi. Ali on jednostavno tako vidi igru, rođeni je pobednik i učiniće sve da trijumfuje. Mogu da kažem da trenira kao što je nekad igrao. S ozbirom da je i on bio plejmejker, uvek bi mi rekao kada vidi šuteve koje ja možda i ne vidim ili ne uzmem, jer bi ih on uzeo. Sećam se da mi je uvek govorio: "Čim vidiš blok – pucaj".”
"ČAČAK KAO VELIKA PORODICA, U BEOGRADU SE MUČIM SA KAZNAMA ZA PARKING"
Kako pamti period proveden u Čačku?
"Dopao mi se jer nije tako veliki grad. Mogao sam svuda peške, nije mi bio potreban auto. Hrana je bila sjajna. Kada su me ljudi konačno upoznali, prihvatili su me kao svog. Voleli su me. Dok nisam došao u Čačak nisam znao da mogu da osetim takvu ljubav od drugih ljudi. Bilo je sjajno kada su dolazili na utakmice i zaista razumeju košarku, što je za mene bilo nešto jedinstveno. Ponekad pokušavaju da donesu odluke umesto sudija“, našalio se Brajs i poentirao: “Čačak je za mene bio kao jedna velika porodica".
Iz sredine koja broji oko 70.000 stanovnika, prešao je u metropolu. Ili bolje rečeno – vratio se.
"Beograd me je podsetio na Njujork. Veliki grad, sa mnogo više ljudi, raznih aktivnosti i stvari koje mogu da te nateraju da izgubiš fokus. Možeš da se izgubiš. Noćni život je isto sjajan, po tome je grad i poznat. Na kraju krajeva, osećam se blagoslovenim što konačno igram u velikom gradu jer sada znam kako da se nosim sa obavezama. Naučio sam da budem odgovorniji".
Ima i jedan problema, sa kojim nesumnjivo mogu da se poistovete svi Beograđani.
"Mučim se sa kaznama za parking, a-ha-ha. Na tome moram da poradim, ali pored toga sve je više nego u redu. Ovde se daleko brže živi. Čačak je nešto sporiji grad, u Beogradu je sve brže, saobraćaj je drugačiji i podseća me na moj rodni kraj, osećam se kao da sam kod kuće. Na to sam navikao, na takav stil života".
Ostatak intervjua pročitajte na Mozzarsportu.
Mozzartsport
Komentari
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!
Ostavite komentar