Preporučujemo aplikaciju za Vaš telefon!     Android iOS

Pretraga vesti



Literarni ponos OŠ „Preljina“

post-title
Foto: OŠ Preljina


Učenike i zaposlene u OŠ „Preljina“ ovih dana obradovala je jedna posebna nagrada. Na literarnom konkursu u okviru 60. Disovog proleća, Veljko Jovašević, učenik odeljenja 7/2 osvojio je 2. nagardu u konkirenciji proznih radova za učenike od petog do osmog razreda osnovne škole. Ovo veliko priznanje dodatno je dobilo na značaju jer je Veljkova priča bila jedna od 227 poslatih radova iz 23 osnovne škole Moravičkog okruga. Učenik je u pratnji mentora i predmetnog nastavnika, Anđele Milićević Janjušević, primio nagradu na prigodnoj svečanosti u OŠ „Vladislav Petković Dis“ u Zablaću, 24. maja 2023. godine.

Foto: OŠ Preljina

U nastavku teksta pročitajte nagrađenu priču koja nosi naslov „Ključaonica“:

„U beskraju oka pojavljivala se često, neobjašnjivim kretanjem kroz nepomičan vazduh. Slutnja o njenom prisustvu javljala se pri svakom prolasku pored izlizanih, gvozdenih vrata. Stajaše stameno i čvrsto kao kakva stena, oduvek. Snažni graničnik, zaključan.

Naš susret nikada se nije desio, ali me senkom ipak prati Ona. Beše tu i ključaonica, a ključ se izgubio davno, priroda ga je vratila na svoje mesto odakle je potekao… A možda to beše i Ona.

Svake promukle mesečeve noći, kroz ključaonicu šaputao je delić najbrže materije na svetu iz nepoznatog izvora, a opet…Možda i iz NJe. Željno iščekivah susret naš, ali čini se da oduvek bejasmo jedno uz drugo. Svakoga dana, kada zvezda užari, bez kišnih oblaka, samo uz vedro nebo, među prsima i u utrobi prozuji neobjašnjiv osećaj, kao želja za nečim što je prošlo... Da li je leto, more plavo, detinjstvo… Odgovor je uvek isti: „Ne znam“.

Nakon svih ovih tajanstvenih dojmova, shvatio sam da je Ona samo vizija, da je to borba protiv sebe samog. Međutim, to ne beše dovoljan odgovor. Radoznalost me je neprestano nagrizala. Tako bih bio blizu rešavanja mistične zagonetke, a onda opet… Ništa.

Povratak na početak. Znao sam da se odgovor krije iza tih vrata koja me prizivahu kada mesec vlada svojim beskrajnim nebeskim carstvom. U glavi mi se vrzmala odluka da ne smem umreti dok ne dođem do tog čudesnog epiloga. I jednoga dana rodi se rešenje u obliku lakog metalnog predmeta. Rešenja svih mojih mučnih unutrašnjih bitki, odgonetka ove tajne stare koliko i vreme.

Običan, novi ključ. Kako ga privukoh ka ključaonici, utroba ponovo zavibrira, sva sećanja se osvrnuše. U hladu starog kestena igre sa prijateljima, slušanje pesama srpskih boema, gradske zadimljene birtije, seoski pocepani glasovi i stare violine, taj jedan prosjak sa čaršije koji za tugu moju brine… Uzdišem sve teže i teže, zenice se skupljaju. Nakon dugog vremena ključ je ponovo okrenut. Otvorih vrata, svetlost nestade. Mrkli mrak u prostoriji, promaja jaka udaraše o prozor. Tajac.

Povrh odgovora koji sam tražio nađoh samo paučinu na zidovima, i prašnjav, naizgled dugo netaknut prozor. Ponovo mi izmače iz ruke. Odgonetka pobegla i ostavila me večno osuđenog na nedoumice i nagrizajuću nostalgiju. Struji mi kroz vene, osećam da je deo mene. Sam sam. Ili ne? Svi odoše, jedna figura poprima oblik u beskraju samoće. Zauzima deo prostora koji ostade meni na korišćenje. To je kraj, a kraja nema. Ostadosmo u krugu zarobljeni Ona i ja.“



Komentari
Vest nema komentara.
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!

Ostavite komentar