Preporučujemo aplikaciju za Vaš telefon!     Android iOS

Pretraga vesti



Kaluđer i drugi put pobedio popa na sudu

post-title
Foto: GZS


Čačak – Nesvakidašnji sudski spor u koji su kao klirici, pre šest godina, započeli sveštenik Srpske pravoslavne crkve Isajlo Marković  i supruga mu Nataša iz Beograda sa tužilačke strane, protiv tadašnjeg arhimandrita Eparhije raško – proizrenske u egzilu, Pantelejmona (Jovanovića) iz Čačka, konačno je dobio epilog pred čačanskim sudovima. I oba spora, zbog krivičnog dela iznošenja ličnih i porodičnih prilika kao i parnicu radi naknade nematerijalne štete, dobio je kaluđer.

Navodimo, koristeći sudske presude, kojim su redosledom tekli događaji na osnovu čega bi Stevan Sremac mogao napisati „Pop Ćira i pop Spira” - II deo...

„Prema utvrđenom činjeničnom stanju od strane prvostepenog suda (Osnovni sud u Čačku), tužilac Isajlo Marković je sveštenik Srpske pravoslavne crkve, a tužilja Nataša Marković njegova supruga. U julu 2016. tužilac Isajlo je bio sveštenik SPC a tuženi Pantelejmon sveštenik Eparhije raško - Prizrenske u egzilu. Tuženi je kažnjen oduzimanjem sveštenomonaškog čina i vraćen u red laika sa krštenim imenom Darko na osnovu presude Velikog crkvenog suda od 4. 5. 2016. kojom je osnažena odluka Crkvenog suda Eparhije valjevske od 11. 2. 2016. doneta zbog napuštanja Eparhije bez blagoslova i osnivanja ogranka sekte sledbenika bivšeg episkopa Artemija, u Južnoafričkoj Republici...

Tuženi se zamonašio u junu 1998, pa je do navedene odluke Velikog Crkvenog suda bio monah 18 godina. U decembru 2002, tuženi je sa blagoslovom patrijarha Pavla i vladike Artemija poslat na poslušanje u Hram Svetog apostola Tome u Johanesburgu, gde je na poslušanju bio 11 godina kao starešina. Za to vreme dao je veliki doprinos obnovi Hrama, što tužilačka strana nije osporila. U oktobru 2013. sveštenik Isajlo je po blagoslovu patrijarha Irineja došao na službu u Johanesburg, gde je i danas starešina. Tri meseca nakon dolaska, počev od 1. 2. 2014. počeo je samostalno da obavlja službu sveštenika, a početkom tog meseca došlo je do primopredaje starešinstva između tužioca i tuženog, nakon čega se tuženi nije odmah vratio u Srbiju...

Dana 8.1. 2016. na crkvenom imanju Hrama Sv. Tome preminuo je parohijan Nenad Cvejić (37). Na dan šestomesečnog pomena njemu 8.7. 2016, na portalu Anticenzura.com, Portal prećutanih vesti objavljen je tekst pod naslovom `Skrivena ljubavna afera i tajna nasilne smrti na crkvenom imanju SPC u Johanesburgu`, čiji je podnaslov ` Da li ovo ljubavno pismo koje je popadija Nataša poslala pok. Nenadu neposredno pred njegovu smrt, može pomoći da se rasvetli zatamnjena tragična pogibija na imanju u Johanesburgu`. U potpisu teksta stoji: `Srpska dijaspora Južne Afrike, u Johanesburgu 8.7. 2016.`...”

Dakle, tekst nije potpisan od strane tuženog, ali je Osnovni sud ipak izrekao osuđujuću presudu Pantelejmonu: da plati po 100.000 dinara popu i popadiji (koji su tražili ukupno milion dinara) zbog povrede časti i ugleda.

Pantelejmonov branilac, poznati čačanski advokat Ivan Ćalović uložio je žalbu Apelacionom sudu u Kragujevcu na tu presudu, navodeći pod drugog:
„Zakonom o uređenju sudova propisana je nadležnost Višeg suda u prvom stepenu za suđenje u vezi naknade štete pri objavljivanju informacija. Takođe, žalbom osnovano ukazujemo da je prvostepeni sud svoju odluku zasnovao na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, tako što je izveo zaključak da je tuženi sačinio i dao na objavljivanje sporni tekst, ali bez veštačenja stručnjaka za informaciono – komunikacione tehnologije.
Apelacioni sud je presudu ukinuo i predmet vratio Osnovnom sudu u Čačak na novo suđenje ali do ponovnog pretresa nikad nije došlo. U obrazloženju presude Osnovnog suda navodi se:
„Rešenjem Osnovnog suda u Čačku od 19. 3. 2018, obustavljen je krivični postupak protiv okrivljenog Darka Jovanovića iz Čačka zbog krivičnog dela iznošenja ličnih i porodičnih prilika po pravatnoj tužbi Nataše Marković iz Beograda, u vezi sa pisanjem i objavljivanjem spornog teksta od 8. 7. 2016. jer je punomoćnik privatne tužilje na glavnom pretresu 19. 3. 2018. povukao tužbu – odustao od krivičnog gonjenja s obzirom da je okrivljeni nedostupan državnim organima”.

Markovići su posle toga potegli novu tužbu, ovog puta za naknadu nematerijalne štete zahtevajući po 100.000 od Pantejelmona za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda. Osnovni sud u Čačku, međutim, odbio je tužbeni zahtev popa i popadije kao neosnovan. Jednostavno: nema traga da je Pantelejmon pisao sporni tekst (na svim suđenjima tvrdio je da nema nikakve veze sa rečenim tekstom), što stoji i u presudi Višeg suda u Čačku koji je, kao drugostepeni, prošlog avgusta potvrdio odluku Osnovnog, čime se čitava stvar smatra rešenom, bar zasad. Jer, neposredno posle objavljivanja teksta sporni portal je skinut sa servera, a paskvila je obrisana sa svih portala i televizija koji su je preuzeli one 2016. godine.
„Na osnovu pribavljenih izveštaja Agencije za privredne registre - registar Medija, utvrđeno je da prema evidenciji te Agencije nisu registrovani internet portali Anticensura.com i Portal prećutanih vesti što su i stranke učinile nespornim...

U podnesku od 15. 12. 2021. punomoćnik tužilaca obavestila je sud da je kontaktirala više veštaka informaciono – komunikacione tehnologije koji su objasnili da je nemoguće putem veštačenja utvrditi autora spornog teksta iz razloga što su portali na kojima je tekst objavljen ugašeni, a kompjuteri sa kojih je tekst poslat nisu dostupni, pa bi veštačenje bilo bespredmetno. Uz podnesak je priložen odgovor veštaka Nenada Pešića dostavljen putem mejla 22.10.2021. gde stoji da je u vezi veštačenja informaciono – tehnološke struke (sa navođenjem portala preko kojih je objavljen sporni tekst: Anticensura.com, Portal prećutanih vesti, Srbi na okup i Vaseljenska TV) sada nemoguće utvrditi bilo šta od relevantnih podataka, odnosno da na serveru više nema nikakvih podataka”- dodaje u se obrazloženju presude Višeg suda u Čačku.

Taj sud je, međutim, preinačio drugi stav presude Osnovnog kojim su tužioci, pop i popadija, obavezani da Pantelejmonu na ime naknade troškovaa parničnog postupka plate 177.300 dinara. Ali, Viši sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove, i ovako to obrazložio:
„Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja kada je u pitanju ponašanje tuženog prema tužiocima više godina pre podnošenja tužbe, a koje nije u bitnome promenjeno ni tokom postupka (prvostepeni sud konstatuje da je izlaganje tuženog u kontekstu ponašanja koje očigledno nije mogao da kontroliše, bilo `ostrašćeno` podjednako kao i navodi spornog teksta) Viši sud nalazi da je tuženi dao povod za sumnju da je autor spornog teksta a time i za podnošenje tužbe, zbog čega je i preinačena odluka o troškovima postupka.

GZS/G. Otašević



Komentari
Vest nema komentara.
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!

Ostavite komentar