Preporučujemo aplikaciju za Vaš telefon!     Android iOS

Pretraga vesti



Radovi na deonici autoputa Pakovraće – Požega napreduju uprkos lošem vremenu, naši inženjeri ponosni što mogu da rade u svojoj zemlji

post-title
Foto: GZS


Čačak / Lučani / Požega - Iako duga 18, 6 kilometara deonica auto – puta Miloš Veliki od Pakovraća do Požege izuzetno je zahtevna i veliki je izazov za kineske neimare i naše inženjere. Jedan od njih je i Vladimir Jovanović koji je zadužen za 60 mostova, nadvožnjaka i mostova u petljama. Iako po godinama mlad iza njega su već brojni inženjerski i građevinski poduhvati u Grdeličkoj klisuri. Rad i profesionalno usavršavanje u našoj zemlji za njega je ogroman benefit.

 

„Velika je prednost što nekoliko generacija naših inženjera ima tu privilegiju da mogu u Srbiji da rade i da se usavršavaju na ovako velikim projektima. Naša građevina je uglavnom do skoro bila orjentisana ka stranim zemljama, na teškim terenima i gde je razdvojenost sa porodicom bila ogromna. Mi danas iako smo prateći projekat na kome radimo takođe odvojeni u većini slučaja od porodice, možemo za kratko vreme zahvaljujući mreži autoputeva da budemo sa svojima ukoliko za to postoji potreba”, kazao je Jovanović.

 

On svakodnevno obilazi sva gradilišta na ovoj trasi i prati kojim tempom napreduju radovi. Iako vremenski uslovi trenutno nisu povoljni za mostogradnju, koristi se vreme za pripremne, kojima snežne padavine ne smetaju.

 

„Rade se montažni nosači koji se prave na zemlji, betonaža se vrši tipskom oplatom, tu se radi njihovo dotezanje a potom se autodizalicama od 200 do 300 tona podižu na stubove mosta, tako se dobija na vremenu i ubrzava se pravljenje samog mosta”, precizirao je Jovanović.

 

Gradnja mostova i nadvožnjaka vrši se sinhronizoano sa obe strane deonice, napada se u isto vreme i od Pakovraća i od Prilipca kod Požege.

 

„Na čitavoj deonici se aktivno izvode radovi na mostovima i potpornim konstrukcijama koji po tehnologiji treba prvo da se završe, a u prilog tome govori da je na samom početku deonice na potezu 3b urađeno 70 odsto mostovskih konstrukcija a u isto vreme na kraju u Prilipcu takođe je urađeno mnogo. Recimo tu je most 30 u potpunosti završen, urađena je betonska ploča i ostale su da se završe samo pešačke staze”, ističe Jovanović.

 

A dok Vladimir radi visoko u vazduhu, njegov kolega Nikola Miljković neprikosnoven je u tunelima. Laz i Munjino Brdo njegov su zadatak i on u dubini ovih visova detektuje svaku promenu. Loša geologija prati ga od početka radova, ali je u proteklih nekoliko dana planina Jelica konačno pokazala i svoju lepšu stranu.

 

„Kada je reč o levoj tunelskoj cevi radovi napreduju mnogo brže jer je stenska masa izuzetno povoljna. Trenutno se nalazimo u povoljnoj geotehničkoj sredini i ukoliko bi se ovakva vrsta stene nastavila, vrlo je moguće da dođe do izjednačenja između leve i desne cevi, a nije isključeno i da bi leva mogla da prestigne desnu. Zahvaljujući povoljnoj geotehničkoj sredini dnevno napredujemo od 2, 5 do tri metra i to je brži korak nego što je projektom predviđeno. Sav posao liči na jednu vrstu utakmice koju ovde igramo sa planinom Jelicom”, kaže Miljković.

 

Što se tiče desne tunelske cevi tunela Laz, koja je do skoro napredovala brže od leve, i dalje traje borba kroz nepovoljnu geotehničku sredinu na ulaznom portalu, ali zbog problema sa vodom na izlaznom portalu, radovi su smo intenzivirani, kako bi što pre došlo do proboja do koga je ostalo oko 170 metara.

 

„Problemi sa vodom na izlaznom portalu su još uvek aktuelni, ali se rešenje nazire i procene su da ćemo najkasnije za 10 dana proći kroz taj deo i nastaviti radove. U tunelogradnji sve je nepredvidivo, jer geologija je uvek u domenu procene i tu se situacija često menja, ali ako se nastavi ova dinamika, probijanje desne tunelske cevi moglo bi da se očekuje polovinom marta”, mišljenja je inženjer Miljković.

 

NJegov kolega iz kineske kompanije CCCC Vang Sinvej saglasan je sa njegovim mišljenjem.

 

„Kada se nađemo na ovakvom terenu pred nama su izazovi bukvalno iz metra u metar i neophodno je primeniti različite tehnologije za kratko vreme, ali mi smo spremni, jer mi smo ovde došli da izgradimo dva moderna i pre svega bezbedna tunela i u tome ćemo uspeti”, naglasio je on.

 

A dok Vladimir i Nikola biju bitku na mostovima i u tunelima njihov kolega Ivan Punišić zadužen je za radove na zemlji, koji su takođe grandiozni.

 

„Na 138 kilometru nalazi se zona dubokog useka, to je deo gde je na oko 500 metara trase predviđeno oko 650 hiljada iskopa, a sam usek je dubine oko 22 metra. Materijal je dosta nepovoljan, na samom useku su predviđene blage kosine a sam koridor autoputa na ovom mestu je izrazito širok. Složenost radova na ovoj delu potvrđuje i situacija da se odmah iza ovog dubokog useka nalazi zona viskog nasipa, na terenu koji je veoma stšljiv i period konsolidacije je veoma dug. Da bi se taj period ubrzao, primenjeno je rešenje sa drenažnim šipovima i izbušeno ih je 3244, oni su ispunjeni šljunkom i preko njih se izvodi nasip visine devet metara sa dodatnim nadvišenjem od četiri metra, time je vreme konsolidacije ubrzano i smanjeno na šest meseci”, zaključio je Punišić.

 

Ipak, bez obzira na sve izazove, ovi mladi ljudi poručuju da je sve lako i lepo kada si u svojoj zemlji, pa im ni teški tereni i često neprospavane noći ne padaju teško, jer sve se to zaboravi kada se posao završi, jedino što tada osećamo jeste ponos, poručuju Vladimir, Nikola i Ivan.

GZS



Komentari
Vest nema komentara.
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!

Ostavite komentar