Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju Svetog Savu, koji se smatra jednom od najznačajnijih ličnosti srpske istorije. Savindan se obeležava u čast prvog srpskog arhiepiskopa, prosvetitelja i tvorca zakonodavstva. Sveti Sava se smatra začetnikom srpske srednjovekovne književnosti i zaštitnikom prosvetnih ustanova.
Sveti Sava je rođen kao Rastko Nemanjić. Bio je raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića, uticajni diplomata, prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop autokefalne srpske žičke arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik.
Smatra se jednom od najznačajnijih ličnosti srpske istorije i osnivačem srpske crkve koja ga slavi kao sveca.
Smatra se, takođe, začetnikom srpske srednjovekovne književnosti, stoga je i zaštitnik prosvetnih ustanova.
Biografija Svetog Save
Rođen je 1169. godine kao najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje. Svetovno ime bilo mu je Rastko. Rođen je u Deževskoj dolini, kao i svi srpski kraljevi i dva cara loze Njemanjića koja je zaokružila srpsku srednjovekovnu državnost i postavila temelje kulture i duhovnosti.
rosvetitelj i arhiepiskop
Sveti Sava je rođen kao Rastko Nemanjić. Bio je raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića, uticajni diplomata, prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop autokefalne srpske žičke arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik.
Smatra se jednom od najznačajnijih ličnosti srpske istorije i osnivačem srpske crkve koja ga slavi kao sveca.
Smatra se, takođe, začetnikom srpske srednjovekovne književnosti, stoga je i zaštitnik prosvetnih ustanova.
Biografija Svetog Save
Rođen je 1169. godine kao najmlađi sin srpskog župana Stefana Nemanje. Svetovno ime bilo mu je Rastko. Rođen je u Deževskoj dolini, kao i svi srpski kraljevi i dva cara loze Njemanjića koja je zaokružila srpsku srednjovekovnu državnost i postavila temelje kulture i duhovnosti.
Pripremio Dušan Jemuović
Legenda kaže da je Stefan Nemanja u Deževskoj dolini boravio kada nije išao u vojne pohode ili branio granice županije. Anastasija je tu rodila sve šestoro dece.
Odrekao se svetovnog života i zamonašio veoma mlad, oko 1192. godine, na Svetoj Gori, u ruskom manastiru Sveti Pantelejmon.
U Srbiju se vratio 1208. godine da potpuno izmiri zavađenu braću. Bavio se prosvetiteljskim radom prenoseći osnovne verske i svetovne pouke.
Iza sebe je ostavio više pisanih dela. Najznačajnija su "Žitije Svetog Simeona", "Karejski tipik", "Hilandarski tipik" i "Studenički tipik", kao i "Zakonopravilo".
U Nikeji je 1219. od vizantijskog cara Teodora Laskarisa i vaseljenskog patrijarha Manojla i Haritopula izdejstvovao autokefalnost srpske crkve i srpsku arhiepiskopiju.
Umro je u Trnovu 25. januara 1236. godine, na povratku sa hodočašća u Jerusalim, posle jedne diplomatske misije za bugarsku arhiepiskopiju.
Prema zapisima iz tog vremena, glas o smrti Rastka Nemanjića stigao je u Srbiju 27. januara, pa se u SPC na taj dan služe liturgije.
Njegove mošti su iz Trnova prenete u Srbiju i sahranjene u manastiru Mileševi 1237. godine.
Savin kult je u narodu bio jak zbog čega je u vreme Banatskog ustanka, 1594. godine, veliki vezir Sinan-paša naredio da se mošti Svetog Save odnesu iz manastira Mileševe i spale u Beogradu, na Vračaru.
Praznik Sveti Sava je ustanovljen za školsku slavu 1840. godine, na predlog Atanasija Nikolića, rektora Liceja u Kragujevcu.
Posle poluvekovne zabrane, 1990. godine ponovo se obeležava kao školska slava.
Naročito revnosno Svetog Savu praznuju stočari iz raznih krajeva.
Komentari
Budite prvi koji će komentarisati ovu vest!
Ostavite komentar