Search

GDPR Compliance

We use cookies to ensure you get the best experience on our website. By continuing to use our site, you accept our use of cookies, Privacy Policy, and Terms of Service.

Film&video u Galeriji: kratki filmovi Skota Barlija i Ivan Velisavljević

ponedeljak, 25. novembra u 20 časova, filmski i video program Galerije vam ekskluzivno predstavlja britanskog autora Skota Barlija. O stvaralaštvu ovog izuzetnog umetnika, slikara i autora eksperimentalnih filmova, govoriće Ivan Velisavljević, filmski i književni kritičar i urednik Arhiva alternativnog filma Akademskog filmskog centra pri Domu kulture Studentski grad. Biće prikazana tri kratka filma Skota Barlija: 1. HUNTER / LOVAC, 2015. 2. CLOSER / BLIŽE, 2016. 3. WOMB / UTROBA, 2017. Nakon projekcije, očekuje vas razgovor o prikazanim filmovima i stvaralaštvu ovog uzbudljivog autora koga nazivaju i ''Anselm Kifer filma''. Program je podržan od strane Ministarstva za kulturu i informisanje Republike Srbije, a ulaz na projekciju je besplatan.
O filmovima:
1. HUNTER / LOVAC by Scott Barley / 2015 / 14 min / sav materijal snimljen sa iPhone 6 Plus
Noć je. Lovac vreba u tami, lutajući dalje ka neprobojnom. Da li se značenja nalaze u potoku, planinama, zvezdama ili u smrti stvari? 2. CLOSER / BLIŽE by Scott Barley / 2016 / 7 min
''Na krajnjim sferama u kojima su snovi tkani,
prepušten između zvezda i drveća,
Prolazim bliže zlatnoj zori.Postoji toplina iza senke. Osećaj zlata pod kapcima, I nadam se da će ptice pevati. Oh, nadam se da ću čuti kako ptice pjevaju ... Možda znanje koje nikad ne dođe.'' za Dejvida Roberta Džonsa (8. januar 1947. - 10. januar 2016.) 3. WOMB / UTROBA, 2017/16 " Usta vrište. Poput senke, naziru se na horizontu događaja. Nabubrele, love noć poput zmije u mraku. Pukotina curi kroz zvezde proždirući njen obrok.
Unutar ničega pliva nešto od sećanja na pokret. Daleko iza, nešto izvan tame se otkriva. U beskrajnoj utrobi udovi vise, poput muva u džinovskoj paukovoj mreži. Beskonačno more bledog mesa. Tela bez organa. Obnova smrti čeka, dok tela prolaze kroz prazninu. O autoru i gostu: Ivan Velisavljević, diplomirao je opštu književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu i dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti Univerzitetu u Beogradu. Master studije komparativne književnosti završio je, radom iz filmologije, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno radi kao urednik Arhiva alternativnog filma u okviru Akademskog filmskog centra Doma kulture "Studentski grad" u Beogradu.
Radio je kao novinar, kolumnista, filmski i književni kritičar, a njegovi filmološki tekstovi objavljeni su u vodećim stručnim časopisima na prostoru bivše Jugoslavije, kao i u Nemačkoj, Holandiji, Velikoj Britaniji, SAD... Tri godine predavao je kreativno pisanje na Fakultetu za medije i komunikaciju. Kao dramaturg, sarađivao je na brojnim radio-dramama, televizijskim emisijama i pozorišnim predstavama. Autor je knjige Kritički vodič kroz srpski film 2000-2017 (sa Đ. Bajićem i Z. Jankovićem, Filmski centar Srbije, Beograd, 2017). Uredio je knjigu Novi kadrovi: skrajnute vrednosti srpskog filma (sa D. Ognjanovićem, Clio, Beograd, 2008) i temat časopisa Gradac o neobičnim telima/invaliditetu u kulturi i društvu (2012). Knjige poezije Kan (2001) i Aontologija: pesnici heteronimi (sa Milanom N. Lukićem, 2011). Režirao je drumski dokumentarac Put do Visoke zemlje (2006), eksperimentalne filmove Anacoustic Zone (2009), Nije u metežu Gospod (2011) i Medeja. Doručak (2013), i par video-spotova. Napisao je scenarije za srednjemetražni Teskoba ekspres (2009) i dugometražni Pojačalo i gitara (adaptacija pripovetke Slobodana Tišme, 2010) u okviru filmskog kolektiva „Satibara Film“, čiji je pokretač, i u koprodukciji Akademskog filmskog centra Doma kulture „Studentski grad“. Bio je scenarista i glumac u nekoliko kratkih i srednjemetražnih filmova koji su nagrađivani i prikazivani na festivalima i televizijama. Na Radio Beogradu emitovane su mu originalne radio-drame Ali ti mi uze dušu, Vašar osvete, Povratak Zmaja od Noćaja, Remboova smrt i Slava i smrt Velje Vraga, kao i petnaestak adaptacija proznih dela. Pozorišna drama Svrati, reče čovek prevedena na engleski, javno čitana i izvođena kao diplomska predstava studenata glume FDU, a od aprila 2015. na redovnom repertoaru Narodnog pozorišta u Užicu. Dobitnik je nagrada „Rejmon Keno“ za prozu, „Josip Kulundžić“ za najbolji objavljeni esej iz oblasti filma, „Vitomir Bogić“ za najboljeg mladog radiofonijskog stvaraoca i nagrada Festivala stručne knjige za knjigu koja ostvaruje važan naučni doprinos (Kritički vodič kroz srpski film). Scott Barley je britanski umetnik-filmski autor iz Južnog Velsa u Velikoj Britaniji. Njegovi radovi su prikazivani u Evropi, Aziji i Americi, uključujući Institut za savremenu umetnost London, BFI Southbank, Sheffield Doc Fest, Doclisboa, Karlovy Vary IFF, Dokufest, EYE Filmmuseum, Muzej umetnosti u Singapuru, Međunarodni filmski centar Vancouver, Muzej moderne umjetnosti Rio, Muzej savremene umetnosti Buenos Aires i Međunarodni festival dokumentarnog i eksperimentalnog filma Fronteira.
Njegov rad se prvenstveno bavi antropocenom, prirodom, tamom, kosmologijom, fenomenologijom i misticizmom, a povezan je s pokretima Remodernista i Slow Cinema. Njegovo filmsko stvaralaštvo i slike upoređeni su s senzibilitetima autora kao što su, Béla Tarr & Ágnes Hranitzky, Maya Deren, Aleksandar Sokurov, Stan Brakhage, Peter Hutton, Jean Epstein i Philipp Grandrieux, kao i umetnika, JMW Turner, Caspar David Friedrich, Anselm Kiefer, Michael Biberstein i John Martin. Njegovo prvo dugometražno ostvarenje „Sleep has Her House“ objavljeno je početkom 2017. godine i osvojilo opšte priznanje kao izuzetno delo, kao i nagradu za najbolji film - službenu nagradu žirija na Međunarodnom festivalu dokumentarnog i eksperimentalnog filma Fronteira u Goiâniji, Brazil. Kasnije je nominovan na filmskim anketama Sight & Sound za 2017. i 2018, u kategoriji „Najbolji video eseji za 2018. godinu“ Sight & Sound. Film je takođe nominovan u anketi Senses of Cinema za 2017. godinu i u filmskoj anketi The Village Voice 2017 za najbolji film, najbolji prvi igrani film i najboljeg reditelja. Danski filmski kritičar i bivši direktor Evropske dokumentarne mreže Tue Steen Müller opisao ga je kao "filmskog Anselma Kiefera".