Od izbijanja svetske ekonomske krize 2008. do 2017. Srbija je dala 2 mlrd EUR za regionalnu državnu pomoć, koja u dobroj meri obuhvata podsticaje za privlačenje investitora, pokazala je analiza CEVES objavljena u najnovijem broju Nove ekonomije.


Samo u 2017. ovi podsticaji su dostigli oko 250 mil EUR odnosno 0,6% BDP-a, naspram samo 0,2% u zemljama centralne i istočne Evrope.

Suočena sa “požarom” nezaposlenosti u ekonomskoj krizi, Srbija se, kao i mnoge druge zemlje, odlučila za podsticaje stranim investitorima. Broj nezaposlenih u Srbiji od početka krize 2008. do 2012. porastao je za bar 200.000 osoba.

Kako se ocenjuje u analizi CEVES-a, ova podrška koju je Srbija pružala, po svemu sudeći bila je fokusirana na generisanje radnih mesta, kroz podsticanje investicija u kojima je potreban veliki broj radnika relativno niže ili srednje kvalifikacije.

Kako se navodi, Uredba o uslovima i načinima privlačenja direktnih investicija određuje iznose subvencija u zavisnosti od broja zaposlenih, stepena razvijenosti lokacije, te veličine kapitalnih ulaganja. Njeni rezultati su u određenoj meri uspešni: prema podacima APR-a i procenama CEVES-a, zaposlenost u firmama sa stranim vlasništvom je u periodu od 2010. do 2018. porasla za najmanje 70.000 osoba.

Autori analize postavljaju pitanje u kojoj meri je nastavak ovakve strategije opravdan. Usredsređenost na broj radnih mesta, rezultirao je i privlačenjem, u dobroj meri (ali ne isključivo), kompanija sa radno intenzivnim tehnologijama, niskom radnom produktivnošću, pa prema tome i niskim zaradama.

Kod značajnog dela ovih investicija nije došlo ni do stvaranja značajnijih poslovnih veza sa domaćim dobavljačima, a zaposleni ostaju na relativno niskim nivoima obuke.

Uz to, usled snažnog pada nezaposlenosti u poslednjim godinama, u pojedinim sredinama u Srbiji izazov sada je doći do relativno značajnijeg broja kvalifikovane radne snage potrebne za nove investicije.

Izvor: ekapija

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here